Javne nabavke pale u službu namještanja poslova

Javne nabavke u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini gotovo su u potpunosti pale u službu namještanja poslova i izvlačenja javnog novca koji se usmjerava u podobna privatna preduzeća.

Oni koji prate procese provođenja javnih nabavki u BiH upozoravaju da su u posljednjim godinama namještanja tendera, pregovarački postupci bez obavještenja i pogodovanje određenim ponuđačima postali uobičajena praksa.

Tenderi Inspektorata i Narodne skupštine Republike Srpske za nabavku goriva u kojem je traženo da ponuđač mora da ima benzinsku pumpu u Čajniču. Ustavni sud Republike Srpske je u tenderu za novu zgradu tražio da ponuđač ima postrojenja za beton u krugu od 20 kilometara i iskustvo u gradnji zgrada za pravosudne institucije.

Glavna služba za reviziju u tenderu za nabavku namještaja traži da ponuđač mora da ima proizvodni pogon površine od najmanje 700 kvadratnih metara. Ovo su samo neki od desetina primjera, kažu u nevladinom sektoru, gdje javne institucije otvoreno namještaju tendere za određene firme.

"Na takav način se onemogućava pravična konkurencija. Prema izvještaju Agencije za javne nabavke godišnje bude podneseno 1,7 ponuda po jednoj javnoj nabavci, čak ni dvije ponude", rekao je Damjan Ožegović iz Transparensija BiH.

Pored namještanja tendera za poželjne ponuđače, česta praksa otimanja javnog novca su i pregovarački postupci bez obavještenja, koji predstavljaju jedan od najnetransparentnijih vidova javnih nabavki. U takvim postupcima su česta i milionska poskupljenja projekata bez valjanih opravdanja. Iz agencije za javne nabavke BiH je upozoreno da institucije sve češće posežu upravo za ovom vrstom trošenja novca javnog novca.

"Ukazujemo na potrebu ozbiljnijeg pristupa u planiranju i pripremi projekata, posebno pri provođenju otvorenih postupaka, za koje se naknadno provode pregovarački postupci za dodatne radove, kako bi se situacije korišćenja i primjene ove vrste postupka, kao najnetransparentnijeg postupka, svele na minimum."

Novinari koji prate procese javnih nabavki i zakonodavstvo koje ih reguliše kažu da skoro svaka institucija provodi netransparentno trošenje novca građana. Većina političara koji upravljaju institucijama od republičkog do opštinskog nivoa, je sklona koruptivnim radnjama.

Odgovornosti nema, pa je ovo pogodan teren da se javni novac dodjeljuje firmama koje su najčešće u bliskim vezama sa funkcionerima stranaka kojima i oni pripadaju.

"Čak i ukoliko se obori njihov tender, oni samo ponove tender ili nastave da primjenjuju ranije dogovoreno. Nikada niko nije kažnjen", tvrdi novinar i urednik portala Kapital Siniša Vukelić.

Zašto domaći političari upravo javne nabavke vide kao prostor za enormno bogaćenje i izvlačenje javnog novca, najbolje pokazuju zvanični podaci prema kojima je u Bosni i Hercegovini samo u 2020. godini kroz 196 hiljada ugovora na javne nabavke potrošeno 2,7 milijardi maraka.